Žohari u književnim djelima

članak Sadržaj

• 1. žohar-Reakcionarna
• 2. žohar-despot
• 3. žohar žrtva

U literaturi, ovi insekti se mogu naći u raznim oblicima. Najpopularniji uloge igrali žohara u radovima opisani su u nastavku.

Žohar-reakcionarna

U 1920-1930-ih godina rogovima se moglo čuti sve zabave i privlačan pjesmu ovim riječima:

«La Cucaracha, La Cucaracha
Ya ne Puede caminar,
Porque ne tiene, porque le Falta
Marihuana que fumar ... »

Unatoč činjenici da je pjesma već dugi niz godina, ali njezin motiv i određene riječi, a sada je poznato da mnoge. Treba napomenuti da postoji nekoliko verzija teksta, štoviše, neke varijacije su tako preobraženi, da je samo riječ o izvornom prirodnom „žohar”, koji je u španjolskom zvuči kao „Cucaracha”.

U početku, ovaj put bio je posvećen ne zaliscima insekata i pristalice potom predsjednik Victoriano Carranza.

Došlo je pjesma za vrijeme meksičke revolucije, koja je održana u 1910-1919 GG. Pjevala je predstavnike grupa seljačke vojske, koji su se borili s vladinim trupama. Vođa seljaka je Francesco „Pancho” Villa. Zvali su pristaše predsjednika „tarakashki” jer su svi nosili duge brkove. U skladu s time, original ove pjesme bio je podrugljiv orijentaciju.

Doslovan prijevod ove pjesme:

„Tarakanchik, Tarakanchik
ne može ići
Budući da on nema, jer nije dovoljno
Marihuana dim.
Karransisty povukli,
Povukli u Perote,
I ne može hodati više,
Upetljan u brk.
Brada Carranza
Ja ću zavoj,
Da biste ga vezati na sombrera
Senor Francesco Vila ".

Dakle, ova pjesma je zapravo služio za podizanje moral postrojbi Villa i neku vrstu zastrašivanja predstavnika predsjednika Carranza. Koristi usporedba pjesma s ljudskim insekata i kao rezultat - žohar predstavlja reakcionaran, možda, je odvratna karakter. Melody posvećen ljudima, ali sve projicira na žohara, te da su oni percipiraju kao glavne protagoniste.

Žohar-despot

Početak prošlog stoljeća za žohara nije bio duga - ovo malo stvorenje tako bolestan stanovništvo koje se smatralo despot, koji je podložan istrebljenja. A ljudi su gotovo nemoćni protiv žohara, što je dodatno intenzivirao odbojnost tih insekata. Slika tiranina i despota žohara pokušao preko iu literaturi. Jedan od najjasnijih primjera ovo je pjesma Korney Chukovsky:

„Odjednom, iz vrata
Grozno div,
Crvenokosa i brkovima
Ta-ra-ch!
Žohar, žohar, žohar!”.

Korištenje sufiks žohara pretvara u žohara i postaje čudovište, arogantan, krvi žedni, nezasitnim rugali drugih kukaca.

Autor je prikazan žohar u punoj veličini, on je ogroman čudovište napravio, poput malog kukca. Naprotiv, žohara bio mali, ali je imao vlast i nad velikim životinjama, kao što su vukovi, nosoroga, slonovi, bikovi. Ova vlast nije odmarao na fizičku snagu ili veličinu, i straha, zastrašivanja, potpunu kontrolu. Neki književni kritičari su primijetili da je ova pjesma savršeno ilustrira poslovicu: „Strah ima velike oči.” Ovaj zaključak čini mnoge čitatelje, jer veće životinje preplašen žohara, i malo vrapca, koji nisu slušali žohara, bio u mogućnosti da ga ubije, samo u klyunuv telegrama.

Pogotovo korozivne čitatelji koji marljivo traže u djelima skrivenim podtekst, i našao ga u ovom stihu. Prema njima, putem žohara prikrivene jedan od svjetskih lidera u to vrijeme, naime Staljina. Međutim, ako pažljivo razumjeti, ispada da je ta pretpostavka pogrešna, jer „žohar” je napisana 1923, a zatim se bore za pravo da se na mjesto Lenjina je upravo započela. Na mjesto vladara na ravnopravno kao i tvrdio je Staljin nosio brkove i iste usi Kamenev i Trocki i nema brkove Zinovev. Novi guverner još nije određen, a brkovi su iz nekoliko političara.

Još jedna činjenica - čak dolazi taj posao objavljeni su sasvim slobodno moći Staljina, a cirkulacija to su super.

Sam autor - Roots Chukovsky uvijek imao skrb u kritici vlasti, a vlasti su uvijek bili osjetljivi na takve kritike i neće dopustiti slobodan izlaz diskreditirati svoje radove.

Ako govorimo o pjesmama, gdje je Staljinova kritika je jasno vidljiv, onda je svijetli primjer je djelo Mandeljštam „Mi živimo u njemu ne osjeća zemlju ...”. Tu je znak predstavlja vođu naroda, i vrlo otvoren i prepoznatljivo „žohar smijeh s brkovima, i sjaj on je na vrhu ...”. Kada su vlasti saznao ovoj pjesmi, točnije o takvim kritikama vođe, reakcija u smjeru pjesnika odmah potom.

žohar žrtva

Osim toga, despota žohara naći u žrtvi literature i žohara, koji je šutke prihvatiti njihov položaj. Jedan od takvih tragičnih likova je žohar istoimene pjesme koju je napisao pjesnik i književni lik Nikolaj Oleynikov. Je natpis ovog rada bio je u romanu Fjodora Mihajloviča Dostojevskog u „demoni”, on je izrekao junak ovog djela - vulgarne-pisac soneta kapetan Lebyadkin. U razgovoru s Varvara Petrovna Lebyadkin njezino pitanje: „Zašto?” Kapetan na vrućini reagira linije iz pjesme Oleynikov:

„Postoji Živio žohara,
Žohar iz djetinjstva,
I onda sam došao u čaši
Cijeli muhoedstva”.

S druge strane, Varvara Petrovna s određenim gađenjem i zbunjenost pitao što je to. Mašući rukama, Lebyadkin počeo žurno i malo nervozan i nestrpljiv i objasniti što se podrazumijeva pod muhoedstvom klastera leti u ljeto u čaši. Dalje, kapetan na isti nestrpljivim način započeo pjevajući „Ne prekidaj, ne prekidati, vidjet ćete, vidjet ćete ...” Njegov govor, kao i prije, bio popraćen aktivnog gestama i slijedio sljedeću primjedbu:

„Mjesto je preuzeo žohara,
Muhe promrmlja
Naš vrlo puna čaša
Jupiter plakala.
No, dok su išli krik,
Prišao sam Nikifor,
Bla st-stari izvorni ... "

Lebyadkin opet citirao niz već poznatog Nikola Oleinikova proizvoda. Rekao Varvara Petrovna, koja još nije završio stih, kao da on nije stihovima kraj, ali već zna što će se dogoditi sljedeći.

Prema njegovoj ideji, starac Nikifor uzima čašu s vrištala insekata vani i samo ga baca.

Muhe i žohar pasti u kadu. Zatim Lebyadkin svečano izjavljuje da je odgovor na pitanje „Zašto?” Je li to žohar ne mrmljajte, i to je cijela sila. Što se tiče stare Nikifor, on je, prema kapetanu, jednostavno opisuje prirodu.

Oleynikov pjesma - nije samo priča o žohara, koji je pao u čašu. Prije njega, predmet osvijetljen Myatlev. Njegov rad je kako slijedi:

„žohar
U čaši
pada -
Propadet-
Na staklu,
teško,
Ne vspolzet.
A ja ... "

U pjesmi napisanoj u 1943. Oleynikov, žohar je predstavljen u obliku eksperimentalnog impotentan, krotko prihvatiti svoju sudbinu. Za članove književne organizacije Oberiu ovaj stih - klasik žanra, primjer umjetničke estetike, koji isprepleću različite koncepte kao što su nepromišljenost i besmislena i prolaznosti života, ironije i duboko pokrivenosti temu, i parodija egzistencijalnog užasa.

Općenito, pjesma „žohar” prilično mrko.

Ako po mišljenju junak Dostojevskog Lebyadkin žohara uništena nemilosrdnom prirodom, onda Nikolaj Oleynikov ovaj kukac postane žrtva okrutnog znanstvenog eksperimenta. Prema znanosti, duša ne postoji, a gubitak bilo nevino malo biće postaje besmisleno.

Ako analiziramo odlomak iz pjesme:

„Žohar sjedi u čaši,
Stopala riđokos sranje.
Bio je uhvaćen. Bio je u zamci.
I sad on čeka na izvršenje.
On je tužne oči
Na kauč pogleda,
Gdje noževima i sjekirama
Vivisektori sjediti ...
... žohar pritisne na staklu
I gleda jedva diše ...
On ne bi imao strah od smrti,
Da sam znao da postoji duša.
No, znanost je dokazala,
Da duša ne postoji,
Što je jetra, kosti, mast -
To je ono što čini dušu.
Postoji samo zajednički,
Tada je veza.
Protiv zaključaka znanosti
Nemoguće je odoljeti.
Žohar, cijeđenje ruke,
Spremni patiti ... "

Možete jasno vidjeti brašno žohar koji ponizno čekaju svoju sudbinu i shvati da je čeka, a to je neizbježno. Žohar je obdarena mnogim kvalitetama svojstvenih ljudima, ona je u stanju razmišljati, osjećati, iskustvo.

Književni kritičari su primijetili značajnu sličnost i konsonance slika i osjećaja u pjesmi Oleynikov i romanima Franza Kafke „Metamorphosis”. Međutim, vjerojatnost da Oleynikov upoznati s radom austrijskog pisca, je vrlo mala, jer Kafkin djela gotovo nisu bili poznati u Sovjetskom Savezu, ali i „Metamorphosis” je napisao u 1916. No, još uvijek radi nevjerojatno slično.

U Kafkinom priči sve akcije počinje okrenuti brutalan i nema osjećaj za avanturu. Protagonist - trgovački putnik Gregor, obični „mali čovjek”.

Jednog jutra naglo mijenja njegov život.

Uz to dolazi čudan transformaciju - on se budi u obliku ružnog kukca. Književni kritičari tvrde da je ideja autora kao insekt napravio je žohar. Prva stvar koja horrifies - jezik koji opisuje ovu situaciju. Sve je predstavljen ležerno, ležerno, kao da je standard kućanstva situacija. Iznenadivši sebe protagonista, koji su zabrinuti ne toliko obraćenje je potrebno što je prije moguće da se nosi sa svojim novim tijelom, kako bi naučili kako kontrolirati i upravljati njime, tako da možete se vratiti na posao, a to je obitelj Gregor je jedini izvor prihoda.

Franz Kafka opisao u detalje proces buđenja i pokušava ustati iz kreveta junaka. Nakon nekoliko pokušaja, Gregor je bio u mogućnosti da se baci deku, to je lako, za to je bilo potrebno napuhati želudac i pokrivač sama pala na pod. Daljnje akcije bile mnogo teže, barem zato što je novo tijelo trgovačkog putnika bio je mnogo širi. Da biste dobili iz kreveta, ruke su potrebne, a umjesto njih se junak ima puno nogu, koji se preselio neizvjesno i nije rezultiralo upravljanje. Gregor nije mogla savijati nogu, to ravnanje stalno, a kad je napokon neprirodan je savijena, ostali su bili u kaotičnom pokretu i kontrolirati ih sve odjednom se činilo kao nemoguć zadatak.

U isto vrijeme on shvaća da on ne može biti uzalud ležati u krevetu, morate ustati da ide na posao.

U svojoj novoj slici Gregor se suočava s mnogo problema, među njima - nedostatak razumijevanja, strah i potpunu averziju prema njoj. On je bio osakaćen njegov otac, on je bacio sve svoje rođake, transformacija ga odbojan prema drugima i istovremeno nemoćan i bespomoćan pred njima. Gregor nije mogao shvatiti što se dogodilo, on je tiho umro. Čak i smrt ne prekida patnje, njegovo tijelo je bačeno u smeće s gađenjem. Ovaj dio priče je gotovo identična s pričom Oleinikova pjesme - tu je leš insekt pretrpio istu sudbinu.

Važno je napomenuti da u obje radi žohara uzrokovati čitatelj je gađenje i užas. No, prije nego što su mnogi od njih nisu mogli misliti da su ti kukci mogu požaliti.